Nakon dugog ljeta, od ponedjeljka se vraćaju školske obaveze, domaća zadaća, testovi, ali i ono mnogo važnije za svako dijete – druženje, nova poznanstva i dijeljenje svakodnevnice s vršnjacima.
Možda je početak školske godine pravi trenutak da djecu podsjetimo na to da svako dijete nosi svoju priču i breme nečega što možda ne vidimo- brigu, strah, usamljenost, pritisak, nesigurnost… Zato učimo djecu da budu ljudi jedni prema drugima, da ne osuđuju, da budu podrška, pruže lijepu riječ i ruku prijateljstva.
I čuvajmo djecu od tereta koji nije njihov. U vremenu kada su političke i nacionalne teme sve prisutnije u javnom prostoru i kada se podjele lako prenose među ljude, djeci ne trebaju priče ko je “naš”, a ko “njihov”. Djeca ne treba da nasljeđuju naše stare sukobe, strahove, podjele i netrepljivosti.
Zato neka u ponedjeljak na leđima nose ruksake pune svesaka i knjiga, a ne teret naših podjela i predrasuda. Jer djeca ne trebaju naslijediti naše sukobe, nego dobiti priliku da ispišu svoju, ljepšu priču.
