“Paradoks lažljivca” je nešto što vjekovima zaokuplja filozofe. Ako lažljivac kaže: “Ja sada lažem”, da li on laže ili govori istinu? Ovo je, naravno, najprostiji primjer. Kod paradoksa premise izgledaju neoborivo tačne, “zaplet” validno, ali je zaključak čista kontradikacija. No da ne duljimo…
Kada je Carlo Collodi pisao o lutku Pinocchiju, sigurno je na umu imao neke ljude čije je osobine utjelovio u liku svog glavnog junaka. Danas, stoljeće i po kasnije, mi u Bosni i Hercegovini imamo na umu Elmedina Konakovića, predsjednika stranke Narod i pravda i ministra vanjskih poslova, piše Faktor.
Lutak stolara Gepetta bio je sklon obmanama, baš kao i naš ministar što je sklon paradoksima, kontradiktornostima, ma lažima u svojim javnim istupima. Taj je, recimo, bio sklon da ustvrdi kako je njegova izjava o provlačenju Nenada Nešića kroz iglene uši u Vijeće ministara laž. Ne trepnuvši slagao je kako mu je tu izjavu montirala umjetna inteligencija uprkos činjenici da više medijskih kuća ima autentične snimke.
I ne samo to, “nikad to nisam rekao” tvrdnja je svojstvena Konakoviću baš koliko su mu svojstveni paradoksi u fejsbučkim poslovima i drugim javnim istupima.
Govoreći o sarajevskim protestima nakon tramvajske tragedije, Konaković je izjavio da podržava demonstrante uz sljedeću opasku:
– Oni su uspjeli zaštiti svoje proteste od prljave političke kampanje.
Rekao je to nakon što je danima šutio o protestima, a potom dodao da su mladi ljudi “ustali protiv sistema koji 20 godina razara Bosnu i Hercegovinu”. Taj Konakovićev sistem nije nikakva imiginarna tvorevina. Njega čine i kreiraju ljudi.
Ako govorimo, a u konkretnom slučaju govorimo, o Kantonu Sarajevo – pa Konaković je taj sistem. Dinoccijev paradoks ogleda se u tome da je on duže od 15 godina vlast i sukreator sistema, tvrdnji da sistem ne valja, a potom u zaključcima da on podržava protivnike i te njegove “kreacije” s kojom on nema ništa?!
Evo, naprimjer, SDA “ne valja”. Ova u Kantonu Sarajevo je “zlo i naopako”. I Konaković se više puta ograđivao od njihove, kako je pričao, višedecenijske vladavine. Sad kad je kantonalna zastupnica Sebija Izetbegović ustvrdila kako SDA baš i nije toliko dugo bila vlast, odnosno kroz figuru premijera KS predvodila vlast, Konaković se našao uvrijeđen i pita čiji je on bio!? I čiji je Denis Zvidić bio? Pa dobro, da li su onda prebjezi u NiP kreirali taj sistem ili nisu? I kako to da se Konaković sad “pere” od tog sistema?
Ili… Konaković je u više navrata davao tumačenja svoga odlaska iz SDA. Jutros je objašnjavajući se po ko zna koji put opet promašio “i koš i tablu” po pitanju gradnje vlastitoga imidža političkog sveca, konzistentnosti…
Konaković kaže, a što ne ide u prilog njegovom ograđivanju od “lošeg sistema” i SDA, da su Zvizdić i on “bili premijeri SDA koja je u Vladi KS imala ministre iz SDA, budžete i zakone je usvajala Skupština KS u kojoj je bilo najviše zastupnika SDA”. Dakle, on i prebjezi u NiP su sistem.
– Posebno je važno naglasiti da su se politike kreirale u organima SDA na maratonskim sjednicama koje su završavane zaključcima i smjernicama.
Obojica smo iskreno pripadali toj stranci tokom mandata, ja sam nekoliko mjeseci prije isteka napustio stranku, a Zvizdić je ostao dugo nakon te funkcije i obnašao najvažnije funkcije na državnom nivou kao član SDA.
Stranku smo napustili iz više razloga, a ključni je što se upravo supruga predsjednika unutar stranke najviše pita i odlučuje – zaključuje Konaković.
Da li su politike kreirane na maratonskim sjednicama ili je odlučivala jedna osoba, ona koju je Konaković svojedobno hvalio upravo dok je sukreirao sistem pa novinarima slao poruke – “bez rezanja izjava kad hvalim gospođu Izetbegović”?!
Uspijevate li snaći se i upratiti Konakovićeve jezičke i logičke vratolomije, (ne)konzistentnost i paradokse? Mi odustajemo….
Izvor: Argument.ba
