Na današnji dan 26. augusta 1990. godine dogodila se najveća rudarska nesreća u tadašnjoj SFRJ kao jedna od najvećih rudarskih nesreća na Balkanu prilikom čega je u rudniku Dobrnja – Mramor poginulo 180 rudara, odnosno, cjelokupna smjena, pri čemu je samo jedan radnik preživio.
U rudnik je 26. augusta, odnosno, u njegovu jamu Dobrnja – Jug sišla najmlađa smjena ovog rudnika, koja je imala prosječnu starosnu dob od 27 godina. Prema riječima drugih rudara, bila je to najbolja grupa radnika u cjelokupnom radnom sastavu rudnika.
U ranim jutarnjim satima dolazi do snažne eksplozije u rudniku prilikom čega 180 rudara gubi život uslijed zarušavanja, udarnog talasa, ali i teških opekotina. Tom prilikom je iza rudara ostalo 365 članova porodice koji su ostali bez hranilaca i svojih najbližih.
Iako istraga nije provedena sve do kraja agresije na BiH, za eksploziju se krivila eksplozija ugljene prašine zbog neadekvatnog miniranja jame.
Jedini preživjeli rudar Smajl Imamović preživio je nesreću, ali sa trajnim posljedicama koje i danas otežavaju njegov život.
“Pet dana sam bio klinički mrtav, a tek na UKC Tuzla saznao sam da su svi moji drugovi poginuli. Od tada trošim lijekove koji su izuzetno skupi. Svaki august za mene je isti, ne mogu spavati, a slike se pred mojim očima same smjenjuju”, rekao je Imamović, opisujući svoj život nakon nesreće.
Jama Dobrnja – Jug je nakon tragedije zatvorena, čime je rudnik izgubio drugu lokaciju za iskop lignita. S druge strane, za porodice poginulih rudara formiran je Fond “26. august 1990.” koji je pomogao stambeno zbrinjavanje i školovanje djece poginulih rudara.
Ova nesreća je skrenula pažnju tadašnjih vlasti na zastarjeli proizvodni i radni proces u rudnicima u Jugoslaviji. Na današnji dan 180 rudara je posljednji put reklo “sretno” na ulazu u jamu rudnika koji je i nakon ove nesreće zabilježio veliki broj manjih nesreća od kojih nijedna nije bolna kao ona prije 35 godina.
Izvor: klix.ba
