U okviru obilježavanja tradicionalne manifestacije ”Brčansko ljeto – Savski cvijet” u ponedjeljak, 11. avgusta. od 20:00 časova u Gradskoj galeriji u Brčkom, svečano će biti otvarena izložba akademskog slikara Mehmeda Klepe iz Visokog.
Ovom izložbom zvanično će početi sa radom 25. po redu Međuradna likovna simpozijum radionica „Sava“.
Već duže od 40 godina Mehmed Klepo je prisutan na bosanskohercegovačkoj likovnoj sceni.
Ne bavi se društvenim mrežama, ne reklamira se „društveno-političkom angažiranošću”, ne priređuje grandiozne „projekte”.
Klepo slika, stvara, istražuje, traga. U svom traganju je postojan i uvijek autentičan.
Klepo je SLIKAR koji i dalje vjeruje u autonomiju slikarskog čina i samog slikarstva, kako je to još 1985. godine primijetila Miroslava Gašparović-Đipa.
O Klepi su proteklih decenija pisali najznačajniji bosanskohercegovački likovni kritičari, ističući uvijek njegovo virtuozno vladanje likovnim elementima, koje poput kompozitora sklada nekada sa više ekspresije i dinamičnosti, nekada smireno i studiozno, gotovo školski, ali uvijek svesno i iskontrolirano.
Cikluse gradi jedan na druge ili bolje, jedan iz drugog, varirajući „mnoštvo malih svjetova”, kako ih naziva Meliha Husedžinović, gradeći od njih nove svjetove, nove cikluse.
Tako i ciklus slika nastao 2023. godine sublimira u sebi Klepina traganja iz prethodnih nekoliko godina. Educirani slikar u njemu, koji je prošao proces „Metamorfoze” i i pokazao da izvrsno vlada znanjem iz istorije slikarstva, u ovom ciklusu na platnima susreće Rothka i Rauschenberga. Klepo obojenu geometrijsku polja kombinuira. „Combines” su upotrebni, estetski predmeti prerađeni, preneseni iz krpa na platno klasičnom tehnikom slikanja. Neke aplicirane (lijepljenjem ili šivanjem) bez intervencije umjetnika, a neke doslikavane ili docrtavane. U navedenim elementima sadržani čvrsti i diciplinirani kompozicijski koncepti. Te kompozicijske cjeline Klepo margina dopunjava svojim već prepoznatljivim „slikovnim morfologijama” koju u osnovi čine geometrijski oblici. Tom svom slikarstvu dodaje i štep. Likovno, ali i značenjski klepo povezuje i pamćenje i amneziju (Jakobsonova antiteza). Simboličnost koristi dvosmjerno, inspiriran biblijskim tekstovima, jer priče o Jakobovom snu (Jakubovim) i njegovoj borbi sa anđelom podučile su ga postojanju „prozora”, „vrata”, „ljestvi” i „dugih lestvi” uzlaznih i silaznih. Ciklusu se pridružuje i sjaj, sjaj svile sa najsvjetlijih dijelova svjetlosti. Ove Klepine ljestve, abelaicijski nijeme u izrazu, simboliziraju cilj a sjajnost na najvišim dijelovima svijeta. Ove Klepine ljestve, nijeme i sjajne cijelokupnom slikom, mogle bi predstavljati vizualni anagram.
Položene i nizane jedne uz druge, mogu tvoriti i prugu, „uskotračnu do Foče”, kako je u šali rekao Klepo. Pruga kao težnja za odlaskom, za dolascima, za putovanjima.
Već je spomenuto kako je ciklus „Metamorfoza” jedno od ishodišta kasnijih Klepinih traganja. Putevi kojima su ga vodile „metamorfoze”, uz to da se slika šiva, da se češće i više poigrava sa jutom kao materijalom koji ne služi samo kao slikarska podloga, već i sam slikarski materijal.
Na juti Klepo grubim zašivanjem poribanih kvadratnih komada rabijenih krpa stvara patchwork od svesno rađenih, ali slučajno nastalih, ostataka slikarskog procesa.
Kvadratne strukture koje ispunjavaju plohu sretaIi smo i u ranim Klepinim ciklusima i to sve govori u prilog navedenome, da je Klepo slikar postojanih u vječnom traganju.
Izvor: ebrcko.net
