Lideri 32 članice NATO saveza usvojili su u Hagu 25. juna historijsku deklaraciju kojom se uvodi obaveza izdvajanja pet posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) za potrebe odbrane i sigurnosti do 2035. godine.
Ova odluka donesena je u jeku sve ozbiljnijih globalnih izazova, uključujući dugoročnu prijetnju iz Rusije, konstantnu opasnost od terorizma, nestabilnost na Bliskom istoku i sve češće cyber napade.
U zajedničkoj izjavi lideri su ponovili nepokolebljivu privrženost kolektivnoj sigurnosti i temeljnim principima Saveza, posebno članu 5 Vašingtonskog sporazuma, koji garantuje da je napad na jednu članicu napad na sve. Upravo taj član, koji čini samu srž NATO-a još od njegovog osnivanja 1949. godine, ovih dana ponovo je došao u centar pažnje – i to zbog izjava predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trumpa.
Na putu ka Hagu, Trump je novinarima rekao da “postoje brojne definicije člana 5” te dodao: “Dat ću vam tačnu definiciju kad stignem.” Takva izjava, u trenutku kad evropske zemlje strahuju od mogućeg širenja ruskog uticaja, izazvala je nelagodu i nesigurnost među saveznicima. Za mnoge članice, posebno one iz istočne Evrope, garancija američke vojne zaštite ostaje ključni faktor odvraćanja od potencijalne agresije. Iako Trump kasnije tokom samita reče “Mi smo s njima do kraja”, ton i formulacija njegovih izjava ostavili su diplomatski prostor za tumačenja.
Generalni sekretar NATO-a Mark Rutte odmah je reagovao pokušajem da umiri javnost i saveznike: “Sjedinjene Američke Države su apsolutno posvećene NATO-u i članu 5.” Ipak, u političkom smislu, sumnje koje se pojave jednom teško je sasvim neutralisati.
Samit u Hagu donio je i konkretne političke odluke. Nova obaveza izdvajanja pet posto BDP-a do 2035. podrazumijeva da će najmanje 3,5 posto biti usmjereno na vojne kapacitete i sposobnosti, prema zvaničnoj NATO definiciji odbrambenih troškova. Preostalih do 1,5 posto članice mogu koristiti za zaštitu kritične infrastrukture, sajber sigurnost, civilnu pripravnost, inovacije i razvoj domaće vojne industrije. U skladu s tim, i direktna pomoć Ukrajini – uključujući podršku njenoj odbrambenoj industriji – računat će se u okviru ukupnih izdvajanja.
NATO se tako pokušava osloboditi dugogodišnje prakse u kojoj su Sjedinjene Države nosile disproporcionalno velik teret zajedničke sigurnosti. Rutte je otvoreno rekao da je “predugo” Amerika bila glavni oslonac članice po člana 5, dodavši da je upravo predsjednik Trump doprinio promjeni pristupa kada je riječ o obavezama saveznika.
U političkoj pozadini samita odvijale su se i neobične scene. Rutte je tokom jednog obraćanja, komentarišući Trumpovu retoriku o sukobu Izraela i Irana, rekao: “Tata ponekad mora upotrijebiti teške riječi”, dok je Trump objašnjavao da “ponekad moraš reći određenu riječ da bi te razumjeli”. Ova neformalna razmjena izjava bila je neuobičajena za diplomatski događaj ovakvog ranga, ali je poslužila kao ilustracija kompleksnih odnosa unutar Saveza – u kojem politički stilovi lidera nerijetko dobijaju gotovo jednaku težinu kao i zvanične odluke.
Britanski premijer Keir Starmer poručio je da će Ujedinjeno Kraljevstvo ispuniti cilj o pet posto BDP-a do 2035. i da se zemlja mora “aktivno pripremiti” na mogućnost da se suoči s direktnim vojnim prijetnjama. U pozadini svih izjava i odluka ostaje neizvjesnost zbog globalne sigurnosne slike, u kojoj se rat u Ukrajini nastavlja, a odnosi velikih sila ostaju napeti.
Samit u Hagu zaključio je da će sljedeće godine domaćin biti Turska, a 2027. Albanija. No i prije tih datuma, NATO će morati pokazati da zaista ima političku snagu, finansijsku stabilnost i strateško jedinstvo da odgovori na sve veće izazove. Deklaracije se pišu u Hagu, ali se kredibilitet testira na granicama – od Baltika do Crnog mora.
Izvor: klix.ba
