U sarajevskoj Vijećnici sinoć je svečano obilježena 35. godišnjica osnivanja i djelovanja Stranke demokratske akcije (SDA).
Tokom više od tri decenije, SDA je, kako je poručeno, bila predvodnica borbe za državu Bosnu i Hercegovinu, za narod i za vrijednosti koje su duboko utkane u politički identitet stranke.
Tim povodom održana je svečana akademija kojoj su prisustvovali članovi Predsjedništva SDA, Glavnog odbora, Senata, zastupnici na državnom i entitetskom nivou, premijeri i predsjedavajući skupština kantona, gradonačelnici, načelnici općina, te predstavnici općinskih i gradskih organizacija.
U obraćanju prisutnima, predsjednik SDA Bakir Izetbegović osvrnuo se na istorijski put stranke, izazove koje je prošla, ali i na budućnost, ističući odlučnost SDA da ostane čvrst oslonac odbrane suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine.
Govor predsjednika SDA Bakira Izetbegovića:
Cijenjeni osnivači SDA, cijenjeni članovi rukovodstva stranke na svim nivoima, cijenjeni parlamentarci, dragi gosti – es selamu alejkum i dobro veče.
Čestitam vam 35 godina postojanja, posvećene i uspješne političke borbe Stranke demokratske akcije!
Trideset i pet godina je ozbiljan vremenski period. Mnogi u ovoj sali su te 1990. bili djeca i ne sjećaju se okolnosti u kojima je SDA osnovana, stanja u zemlji i razloga radi kojih smo morali krenuti u rizičnu akciju ukidanja jednopartijskog sistema, osnivajući prvu alternativnu političku stranku u BiH.
Iz današnjeg, prirodnog stanja slobode misli, udruživanja, poslovanja, teško je mladima dočarati stanje neslobode u kojem smo tada živjeli. Stanje u kojem je bukvalno sve bilo kontrolirano od strane komunističkog režima, vrijeme u kojem niste mogli objaviti novinski članak, bilo kakvu knjigu, čak ni stručnu, bez cenzure i dozvole vlasti. Ta vlast je kontrolirala i rukovodila svime, od medija, preko obrazovnog sistema, privrednih subjekata pa do vjerskih zajednica. Na udaru su bili slobodoumni ljudi, završavali su na dugogodišnjim robijama ako su se usudili kritikovati sistem. I za viceve na račun vlasti se išlo u zatvor.
Običan svijet nije ni znao da može biti bolje i drugačije, bio je lojalan državi i reżimu. Ali je kroz protok vremena stanje neslobode dovelo u pitanje sve, i samu egzistenciju ogromne većine ljudi. Neprirodna kontrola privrede dovela je do prezaduženosti zemlje, do najveće inflacije na svijetu, do plaća i penzija od kojih se nije moglo živjeti.
Bošnjaci su, pored svega navedenog, nosili i dodatni teret – bili su tretirani kao relikt strane, otomanske kulture i vjere, namijenjen im je bio postepeni kulturološki i identitetski nestanak. Ukinuto je bilo ime našeg naroda, milioni su se vodili kao “neopredijeljeni”, ukinuto je ime bosanskog jezika, masovno je oduzimana bošnjačka imovina, oko milion duluma obradive zemlje između ostalog. Oduzeta je i većina imovine Islamske zajednice, ulema je bila izložena permanentnoj kontroli, pozivima na saslušanja od strane agenata tajne policije, dobar dio imama i muslimanskih intelektualaca je bez krivice odležao duge zatvorske kazne.
Jugoslovenski socijalizam je ipak bio “soft verzija” komunizma u odnosu na većinu zemalja u kojima su vladali takvi režimi, i taj socijalizam je imao i neke dobre strane. Narod se masovno školovao, nije bilo velikih socijalnih razlika, kriminal je bio niskog stepena, nacionalizmi su bili sputani. Urušavanje Saveza komunista je otvorilo prostor njihovog naglog bujanja. Komunizam je oduzimao slobodu, sile koje su se podigle na njegovim ruševinama su oduzimale sve – slobodu, imovinu, čast i živote ljudi, egzistenciju čitavih naroda.
Rukovodstva političkih stranaka koje su formirane diljem bivše Jugoslavije, a zatim i rukovodstva novonastalih republika, su činili dojučerašnji komunisti. Jedini izuzetak je bila SDA čije su rukovodstvo činili istinski borci za slobode, protivnici režima, dojučerašnji politički zatvorenici, ali političari koji nisu imali iskustva u upravljanju državom. Takvo rukovodstvo SDA se suočilo sa nevjerovatno složenom, toksičnom kombinacijom problema i izazova.
SDA je u kondenzovano kratkom historijskom vremenu bila prisiljena da se nosi sa još uvijek opasnim strukturama komunističkog režima, sa eksplozijom nacionalizama, sa višestrukom agresijom, separatizmima i unutrašnjim izdajama. A odmah zatim sa problemima političke i ekonomske tranzicije koja se odvijala u postratnim okolnostima, u porušenoj zemlji, sa porušenom i zaustavljenom privredom, unutar desetkovane i unutar sebe sukobljene bosanskohercegovačke nacije.
SDA se nosila sa svim pomenutim izazovima i uspjevala da ih riješi i nadjača. Obnova suvereniteta države Bosne i Hercegovine, izgradnja državnih institucija, oružanih snaga i dipolomatske mreže u uslovima potpune blokade zemlje i prekida logističkih veza sa ostatkom svijeta je sa pravom nazvana “čudom bosanskog otpora”. Ustvari, bez pretjerivanja, sve sto je SDA radila u svojih 35 godina trajanja je bilo dio tog čudesnog i plodotvornog otpora. Činjenice i brojke to nedvosmisleno potvrđuju – sloboda medija, razvoj demokratskog okruženja, obnova multikulturalnosti, opredijeljenost građana na reforme koje ubrzano vode ka jačanju vladavine zakona i ispunjavanju uslova za članstvo u EU i NATO savezu, razvoj slobodnog poduzetništva, rast privrede, rast potrošnje i ubiranja poreza koji pune budžete za sve nivoe bh. države, sve to je najuspješnije i najbrže rastuće u dijelovima BiH u kojima dominira SDA. A radi se o općinama i gradovima koji su krenuli sa najlošije startne pozicije, jer su bili izloženi najtežim ratnim razaranjima, blokadama i opsadama.
Inicijalno rukovodstvo SDA je kroz jedno od najbitnijih desetljeća u hiljadugodišnjoj historiji Bosne i Hercegovine predvodio Alija Izetbegović. Država Bosna i Hercegovina je nanovo uspostavljena i odbranjena u prvoj polovini te decenije, a u drugoj je učinjena u velikoj mjeri funkcionalnom kroz niz reformi koje su se odnosile na graničnu službu, pravosuđe, MVP, javni RTV sistem, CIK, CIPS, jedinstvenu monetu itd. SDA je u ratnim okolnostima organizovala Prvi bošnjački sabor na kojem je Bošnjacima vraćeno nacionalno ime i naziv jezika, što će dodatno biti potvđeno na prvom postratnom popisu stanovništva. Kraj te decenije je obilježila presuda ustavnog suda po apelaciji Alije Izetbegovića kojom je proglašena konstitutivnost, odnosno ravnopravnost svih naroda i građana na cjelokupnoj teritoriji BiH.
Alija Izetbegović je bio lider jasne i precizne misli. Uvijek i nanovo se insipirišemo njegovim kratkim i istinitim definicijama, poput one ohrabrujuće da će se “sile koje nasrću na Bosnu umoriti – a mi se nećemo umoriti”. Vratiću se na ovu misao kasnije.
Sulejman Tihić je nastavio Alijinim putem, reformu po reformu, “korak po korak, ali uvijek naprijed”, kako je sam definisao svoju političku strategiju. Njegova apelacija Ustavnom sudu je spasila državnu imovinu, u njegovom vremenu su učinjene bitne reforme kojima su ujedinjene Oružane snage, obavještajne i sigurnosne agencije, uspostavljena Uprava za indirektno oporezivanje i trezorski sistem, VSTV, IDDEEA itd.
Aprilski paket ustavnih promjena, kao kruna svih reformi, nažalost nije usvojen. Bošnjački političari kojima je bila preča borba protiv SDA od istinske borbe za narod i državu su ga oborili. Taj usud će nas pratiti do danas, bošnjački političari će uporno nastaviti da “kolju vola za kilu mesa”. Sa padom Aprilskog paketa krenula je i stagnacija SDA, ali i ofanziva “sila koje nasrću na Bosnu”. Tihić je izgubio izbore za člana Predsjedništva BiH jer je htio najbolje Bosni i Hercegovini, SDA je prvi put nadjačana i završila kao drugoplasirana stranka na Opštim izborima. Paralelno je krenula i postupna, sve jasnija ofanziva separatističkih politika predvođenih SNSD-om, a koja kulminira u ovom vremenu.
Te 2010. godine, sa tankim izbornim rezultatom, ja sam ipak uspio da pobijedim u borbi za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Rukovodjenje strankom sam preuzeo 2014. Postupno smo vratili SDA na dominantnu poziciju koja joj pripada. Reformski put je bio usporen jer su međunarodni partneri bili demoralisani rušenjem Aprilskog paketa od strane Bošnjaka, ali smo pravili pomake na evropskom i NATO putu i glavni fokus stavili na obnovu ekonomije i jačanje namjenske industrije. Nisu nas omele ni poplave kakve nisu upamćene u historiji Bosne i Hercegovine, niti pandemija kakva ljudski rod pogađa jednom u stotinu godina.
Vlada Federacije predvođena premijerom Novalicem – kojeg posebno selamim i podravljam sa ovoga skupa – podržana mladim kadrovima SDA u funkciji ministara, je u dva mandata koja su se protegla od 2014. do 2022. godine ekonomski ojačala Federaciju i riješila skoro sve nagomilane probleme ovog entiteta. I ja sam imao niz uspješnih apelacija Ustavnom sudu, od kojih je najbitnija ona koja je spasila stotine hiljada bh. državljanstava u dijaspori. SDA je o ovom vremenu postizala rekordne izborne rezultate od preko 300.000 glasova.
SDA se u prethodnih 35 godina suočila sa skoro svakim problemom koji može pogoditi jedan narod i državu. Dodatni teret i problem je bila uporna mržnja i predrasude prema Bošnjacima, i laž kao osnovno oružje i alat u funkciji tih predrasuda. Neistine, spinovi, izjednačavanje “zaraćenih strana”, montirane afere i sudski procesi su nam nanijeli goleme štete. Bio je to, realno, višedecenijski hibridni rat protiv Bošnjaka, a SDA je posebno ciljana kao politički i svaki drugi štit i branitelj našeg naroda i države. Krenulo je odmah iza rata, čitav klaster medija je bio u funkciji rastakanja sistema vrijednosti i urušavanja autoriteta kod Bošnjaka. Treba pročitati naslove iz tog vremena – skoro ničeg dobrog o našim političkim, vojnim, vjerskim liderima nećete naći. Javnost je sistematski trovana, i rezultat je bio nezadovoljstvo i pobune u dijelovima BiH gdje je ekonomsko stanje bilo najbolje, gdje je postignut najveći napredak. Sarajevo, koje smo iz pepela podigli i obnovili, i koje je ekonomski nadjačalo cijelu RS, zatrovano je nezadovoljstvom i pretvoreno u arenu u kojoj su u više navrata kamenovane i paljene zgrade Predsjedništva BiH, Federalne i Kantonalne vlade. Raskoli u SDA su ohrabrivani, bošnjačko političko tijelo je dijeljeno i usitnjavano, vještački su stvarane alternativne stranke i koalicije.
Jasno je zašto su to radile snage koje su do jučer ratovale protiv Bošnjaka, jasno je i zašto su u tome učestvovale i ambiciozne vodje rivalskih bošnjačkih stranaka. Nije jasno zašto se ostrašćeno u taj projekat uključio i dio međunarodne zajednice. Počevši sa izborima 2018. pravili su Šestorke, Osmorke, Trojke, Jedanaestorke, ohrabrivali sudske procese i hapšenja, promijenili Izborni zakon na dan izbora, pa kad ni to nije bilo dovoljno, izmijenili Ustav na jedan dan, i poništili većinsku izbornu volju Bošnjaka. SDA, koje je na izborima 2022. pobijedila na svim nivoima, je temeljito odstranjena sa svih tih nivoa vlasti. Proizvedena je bošnjačka alternativa, Trojka. Rezultat tog eksperimenta je danas jasan, i niko ozbiljan ga više ne dovodi u pitanje. Živimo najtežu političku, ustavnu, sigurnosnu krizu, sve je u zastoju i blokadi, ekonomski parametri padaju, zemlja se ubrzano zadužuje.
Narod je dao odgovor. SDA se nezaustavljivo vraća na pozicije koje joj pripadaju. Potvrdili su to izbori 2024. U Federaciji smo porasli za nevjerovatnih 27%. Taj rast bi se trebao nastaviti do izbora 2026. Pobijedit ćemo dominantno, ako Bog da. Postavlja se pitanje – šta nakon toga, kako do koalicija, kako će se odnositi međunarodna zajednica, da li se, i kako, mogu zaustaviti sile koje nikad otvorenije nisu udarale na stabilnost, pa i na suverenitet i cjelovitost Bosne i Hercegovine?
Svi akteri su se zamorili. Ali ponajviše su se zamorile “sile koje nasrću na Bosnu” kako ih je nazvao rahmetli Alija. Trude se da ostave dojam samouvjerenosti, ali su očigledno u teškoj krizi. Zaplele se se u sukob sa pravosudjem, PIC-om, OHR-om, sankcijama koje im uvodi međunarodna zajednica, rastućim ekonomskim problemima koje ne mogu riješiti bez pomoći te iste međunarodne zajednice, njenih fondova, banaka. Režim Milorada Dodika ostaje usamljen, vidjeli smo to zorno na nedavnom sastanku na koji se SNSD-u niko nije odazvao, ni HDZ.
SDA se neće umoriti, jer naše politike nemaju alternativu. Te politike nude izlaz i trebaju svim pozitivnim snagama, domaćim i stranim, svim dobronamjernim ljudima. A takvi su u ogromnoj većini. Vrijeme je da se uradi posao. Decenijama uporno radimo za mir i stabilnost u zemlji, pomirenje, ravnopravnost ljudi bez obzira na bilo koju vrstu pripadnosti, za euroatlantske integracije, reforme i ekonomski napredak, a na prvom mjestu – za efikasnu vladavinu zakona.
Ne obećavamo nikakve spektakularne obrte niti brzine. Nastavit ćemo se kretati “korak po korak, ali uvijek naprijed”. Dakle, neće biti ni koraka nazad! Ni milimetra. Imamo Dejtonski mirovni sporazum, imamo Ustav, imamo postignute reforme, imamo zakone, imamo presude ESLJP, imamo 14 prioriteta Evropske komisije – među njima i one koji traže supremaciju države nad entitetima i uklanjanje blokada i veta. To su dostignute linije i politička platforma sa koje možemo ići samo naprijed. Nema posustajanja niti odustajanja. Moraće odustati oni koji prave probleme, proizvode krize i blokade, oni kojima nikada nije dosta, koji traže hljeba na pogaču.
To je naš dug i naš zavjet rahmetli Aliji i Sulejmanu, i svim vjernim i posvećenim kadrovima i aktivistima SDA, naročito onima su u ovih 35 godina preselili na Bolji svijet. Neka je Božiji rahmet i pokoj na njihove duše. Neka živi trajno sjećanje na hrabre pokretače SDA.
Neka živi i napreduje naš narod i naša domovina – Bosna i Hercegovina!
Izvor: argument.ba
