Mars, planet koji stoljećima pobuđuje maštu naučnika i ljubitelja svemira, ponovno je otkrio dio svoje intrigantne prošlosti.
Naučnici su pronašli dokaze da je na Crvenom planetu nekoć postojala tekuća voda koja je bila izložena atmosferi, a ne skrivena pod ledenim pokrovima, kako su raniji klimatski modeli sugerirali.
Ovo značajno otkriće objavljeno je 15. januaru u časopisu Science Advances, a temelji se na snimkama koje je zabilježio NASA-in rover Curiosity u Gale krateru, koji istražuje Mars od avgusta 2012. godine.
Valoviti tragovi: Nepobitni znak tekuće vode
Ključni dokaz ovog otkrića su valoviti uzorci na površini drevnih jezera – takozvani valni ripli (eng. wave ripples), koje su znanstvenici uočili na dvama odvojenim jezerskim koritima.
Prema riječima Claire Mondro, vodeće autorice studije i sedimentologinje s CalTech-a, oblik ovih struktura mogao je nastati isključivo u vodi izloženoj atmosferi, koju su istovremeno pokretali vjetrovi na Marsu.
“Oblik ripli mogao je nastati jedino pod utjecajem vjetra koji djeluje na površinu vode izloženu atmosferi,” izjavila je Mondro.
Naučnici su analizirali visinu i razmak valova te otkrili da su strukture visoke oko 6 milimetara i razmaknute 4 do 5 centimetara, što sugerira da su ih oblikovali mali valovi u plitkim jezerima. Na temelju ovih mjerenja, istraživači procjenjuju da su jezera bila dublja od 2 metra, no dovoljno plitka da voda ostane izložena atmosferi.
3,7 milijardi godina stara jezera
Najzanimljivije je što su spomenuti valni ripli nastali prije otprilike 3,7 milijardi godina – u razdoblju kada je Mars očito imao gušću i topliju atmosferu nego što se dosad smatralo.
Ovo otkriće dovodi u pitanje dosadašnje klimatske modele koji su sugerirali da je voda na površini Marsa bila prekrivena ledom. Umjesto toga, sada znamo da je postojala slobodna tekuća voda pod otvorenim nebom, što produžuje vremenski okvir u kojem je Mars mogao biti nastanjiv.
“Produženje razdoblja postojanja tekuće vode proširuje mogućnost za razvoj mikrobiološkog života u kasnijoj marsovskoj povijesti,” naglašava Mondro.
Kako je Mars izgubio vodu?
Unatoč dokazima o nekadašnjoj prisutnosti vode, današnji Mars je suha, hladna pustinja bez vidljivih jezera. Znanstvenici smatraju da je glavni uzrok ovakve transformacije gubitak planetarnog magnetskog polja.
Bez magnetskog štita, Mars je postao ranjiv na solarne vjetrove, koji su kroz milijarde godina odnijeli većinu ugljičnog dioksida iz atmosfere i isparili površinske rezerve vode u svemir.
Mogućnost drevnog života
Pronalazak ovih ripli valova mogao bi biti važan korak u potrazi za odgovorom na jedno od najvažnijih pitanja u astrobiologiji: Je li Mars nekoć bio dom života?
Ako je voda bila prisutna duže nego što se ranije pretpostavljalo, tada su uvjeti za razvoj jednostavnih mikroorganizama mogli potrajati dovoljno dugo da se potencijalno razviju prvi oblici života.
NASA i druge svemirske agencije sada će usmjeriti dodatnu pozornost na dublje slojeve tla u Gale krateru u nadi da će pronaći tragove drevnog mikrobiološkog života.
Mars i dalje skriva svoje tajne
Unatoč desetljećima istraživanja, Mars nas i dalje iznenađuje. Od suhog korita rijeka iz 1970-ih, koje je prvi put snimila misija Mariner 9, do današnjih valovitih tragova u Gale krateru, priča o vodi na Crvenom planetu tek se počinje rasplitati.
Ako su znanstvenici u pravu, onda je Mars u prošlosti bio dinamičan svijet s tekućom vodom, atmosferom i potencijalom za život.
Možda ćemo upravo kroz daljnja istraživanja otkriti da Mars nije uvijek bio pustinja, već da je nekoć imao blage valove jezera pod istim nebom pod kojim danas promatramo zvijezde.
Izvor: raport.ba
