Tragedija koja je pogodila Novi Sad prošli petak kada je pala nadstrešnica na Željezničkoj stanici i automatski usmrtila 14 ljudi i dalje je prva regionalna tema. Osim užasa na koji se tragedija dogodila, javnost je potresena i odbacivanjem odgovornosti nadležnih vlasti u Srbiji.
Nekoliko sati poslije urušavanja nadstrešnice u srbijanskim medijima, posebno u tabloidima i medijskim kućama pod kontrolom aktuelne vlasti počeli su se redati zvaničnici nudeći različita obrazloženja. Pa je tako rečeno kako se cijela Željeznička stanica renovirala, ali eto nije samo ta nadstrešnica, koja je ubila 14 ljudi.
Krivci su se polako počeli tražiti u zavodima za očuvanje nacionalnih spomenika, zatim u lošoj procjeni inžinjera prije 60 godina i tako dalje.
“Kada smo sve renovirali, samo nju nismo. Zašto? Ne znam, neko će valjda da pruži odgovore. Jesmo li svi krivi u poslednjih 60 godina, jesmo, ali posebno su krivi oni koji su stvari projektovali, a jedno je sigurno odgovorni su oni čija je dužnost bila infrastruktura i bezbjednost građana”, naglasio je Vučić.
A ko je odgovoran ako nije vlast, posebno ona koja ima apsolutnu moć odlučivanja poput Vučićevog SNS-a. Ta vlast je isti dan naprimjer raščistila cijelu lokaciju, doslovno pomela uz tvrdnju da će se dokazi sačuvati, što je nonsens. Pa ko god je preuzeo istragu nije mogao analizirati uzorke i na licu mjesta vidjeti dokazni materijal.
Uprkos tvrdnji bivšeg nadzornog organa da je na nadstrešnici rađeno, poput reparacije keramike i šminkanja, odnosno fasade, vlast odgovornost traži u 1964. godini kada je građena Željeznička stanica.
Pa kada je svečano otvorena obnovljena Željeznička stanica, članica SNS-a Maja Gojković je poručila kako se iz brojnih evropskih zemalja dive kako izgleda novosadska željeznička stanica.
Ali sada, kada se tragedija dogodila, niko se više ne divi rekonstrukciji, već se traže odgovorni među onima koji su radili 1964. I dok vlast žrtveno janje, jer se svaka odgovornost “mora” odbaciti od Aleksandra Vučića, medijima pod kontrolom vladajućeg režima smeta i regionalna medijska pažnja koja se posvećuje Novom Sadu.
A tragedija u Novom Sadu mora biti opomena za sve. Opomena kako svaka radnja i gradnja mora biti transparentna, kako se nestručnost i bahatost skupo plaćaju te zašto je važno struku staviti ispred interesa politike i partije.
Izvor: klix.ba
