Dok Milorad Dodik mirno čeka trenutak kada će proslaviti svoju još jednu političku pobjedu, Ured visokog predstavnika (OHR) ostaje nijem, svjesno ili nesvjesno ostavljajući Bosnu i Hercegovinu na rubu propasti.
OHR, koji bi trebao biti zaštitnik državnih interesa, umjesto toga se ponaša kao promatrač dok se odvija drama oko BHRT-a, koja se može pretvoriti u katastrofu za sve nas.
S ročištem zakazanim za 25. septembar, prema kojem je BHRT dužan isplatiti nevjerovatnih 17 miliona KM Evropskoj radiodifuzijskoj uniji (EBU), postavlja se ključno pitanje: Zašto OHR šuti? Kako je moguće da institucija koja se hvali svojim autoritetom ne odgovara na upite o pravnim posljedicama izvršenja presude? Ovo nije samo pravno pitanje; ovo je pitanje opstanaka državnih institucija i samog koncepta Bosne i Hercegovine.
Edin Forto, premijer KS, ponovo je uzaludno tražio da se taj dug planira u budžetu, ali njegov prijedlog i dalje visi u limbu. Da li se čeka posljednji trenutak, dok se Dodik smiješi, znao je da može manipulirati situacijom do posljednje sekunde? Što će se desiti ako se ministri iz reda Srba – Staša Košarac, Nenad Nešić i Srđan Amidžić – odluče suprotstaviti isplati tog duga? Odobravanjem isplate, vlast entiteta RS bi priznala državnu imovinu BiH, a to bi bilo ravno samoubilačkom činu za Dodika, koji se već dugo bori protiv institucija države koje je naizgled odlučio rušiti.
Ako uspiju spriječiti isplatu duga, to će značiti još jedan korak ka rušenju onoga što je preostalo od zajedničkih institucija, a Dodik će imati povod za slavlje. I dok se čeka konačna odluka, stanje se neprestano pogoršava. U međuvremenu, OHR, umjesto da se umiješa i zaštiti zakonitosti, kao da se povlači u pozadinu, ostavljajući nas u kaosu.
Ne smijemo zaboraviti da je nedavna tačka o imenovanju novog direktora SIPA-e također povučena s dnevnog reda. Da li se ministri pod Dodikovom kontrolom žele osvetiti? Da li se OHR pretvara da ne vidi kako se igra odvija? U ovoj situaciji, svima je jasno da je OHR postao nepotrebni dekor u drami koju sami pišu.
A jedina reakcija dolazi iz Pravobranilaštva BiH, koje je, nažalost, jedino pokazalo da se brine o zaštiti državnog zemljišta. Međutim, postavlja se ključno pitanje: Zašto OHR ne reaguje kada je situacija kritična? Čija je to odgovornost? Ako visoki predstavnik ne želi da se umiješa, šta je onda njegova svrha? Zašto se OHR upetlja u stvari gdje bi trebao šutjeti, a šuti kada bi trebao djelovati?
U ovom trenutku, kada su državne institucije u opasnosti, jasno je da OHR treba ozbiljno preispitati svoju efikasnost i istinsku ulogu u održavanju stabilnosti i integriteta Bosne i Hercegovine. Ukoliko se nastavi s ovim pasivnim pristupom, pitanja koja se postavljaju o opstanaku države i njenim institucijama postaju sve alarmantnija. OHR mora preuzeti odgovornost ili se povući i prepustiti teren onima koji su spremni boriti se za ovu zemlju.
Ovo nije samo pitanje dugova i budžetskih stavki. Ovo je pitanje budućnosti Bosne i Hercegovine i opasnosti koje dolaze iz entiteta RS. Ako se OHR ne ustane iz svog letargičnog sna, posljedice će biti katastrofalne, a Dodik će se moći smijati do beskraja.
Izvor: etto.ba
