Srbijansko-francuski dogovor o kupovini aviona Rafale za Srbiju i hrvatsko nabavljanje sistema Himars je u fokus bosanskohercegovačke javnosti gurnulo pitanje balansa u naoružanju u regionu.
Sporazum o subregionalnoj kontroli naoružanja je potpisan 1998. godine između tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Ovim sporazumom su definisane količine naoružanja te protokoli za kontrolu.
Prema sporazumu definisane su maksimalne količine naoružanja svake od pojedinih stranaka ugovora. Tako je predviđeno da tadašnja Jugoslavija smije imati 1025 tenkova, 850 oklopnih vozila, 3750 topničkih oružja, 155 borbenih aviona i 53 jurišna helikoptera.
Za Hrvatsku je predviđeno maksimalno 410 borbenih tenkova, 340 oklopnih borbenih vozila, 1500 topničkih oružja, 62 borbena aviona i 21 jurišni helikopter.
Bosna i Hercegovina smije imati prema sporazumu 410 borbenih tenkova, 340 oklopnih borbenih vozila, 1500 topničkih oružja, 62 borbenih aviona i 21 jurišni helikopter. Ovi brojevi su bili podijeljeni između Federacije BiH i RS-a u omjeru otprilike 2:1, ali kako su entitetske vojske ukinute taj dio sporazuma izgubio je važnost.
“Sporazum o subregionalnoj kontroli naoružanja iz Firence, on je u periodu kada je donešen predviđao sigurnosne izazove, pojave tog vremena. Međutim on je sa današnjeg aspekta itekako prevaziđen, prije svega zbog novih tehnologija. Države su krenule ka osavremenivanju oružanih snaga i u tom procesu mi zapravo od 2012. godine u Srbiji bilježimo značajan porast kupovine naoružanja za Vojsku Srbije. Republika Hrvatska je od 2009. godine članica NATO-a i kao uživalac kolektivne sigurnosti je dugo vremena bila u letargiji odbrambenog planiranja”, pojašnjava vojno-sigurnosni analitičar Dean Džebić.
On navodi da u regiji ne postoji trka u naoružanju nego ono što se naziva sigurnosna dilema.
“Sigurnosna dilema predstavlja pojavu i fenomen kada jedna od država unutar nekog regionalnog kompleksa se masovno naoružava i kao takva stvara sigurnosnu dilemu kod zemalja regije koje ili stvaraju vojno-politički savez ili posežu sa usvajanjem novih sporazuma ili pokušavaju spriječiti tu vrstu proliferacije kako konvencionalnog, a nekad nuklearnog naoružanja. Jednostavno ne možete stvarati trku u naoružanja sa zemljom koja je članica NATO saveza. To nije realno, svaka vrsta pokušaja ostvarivanja pariteta između Srbije i Hrvatske je nerealna i svi ti bazični parametri o broju komada oružja nisu realni, s obzirom da je Hrvatska članica NATO pakta”, kazao je Džebić.
Kao najveću prijetnju za Bosnu i Hercegovinu ističe naoružavanje Srbije i kao prioritet ističe to da bosanskohercegovačka diplomatija se izbori za nove regionalne sporazume o kontroli naoružanja, ali da je to jako teško provesti s obzirom na opća kretanja u Evropi i svijetu.
“U Bosni i Hercegovini imate političare iz Republike Srpske koji kroz institucije blokiraju svaki vid naoružavanja tehničko-tehnološkog zanavljanja Oružanih snaga. Oružane snage su dovedene u takav status da više ne govorimo o modernizaciji već o opstanku i operativnoj sposobnosti oružanih snaga. Imate nivo operativne sposobnosti oružanih snaga neke države koji ima svoj minimum. Ispod tog minimuma te snage nisu u stanju da ispune svoju ustavnu i zakonskopravnu obavezu da štite suverenitet države i to je jedan proces”, upozorava Džebić.
Otkrio je kako je postojao proces u kojem je Republika Turska pokušala da tokom 2023. godine započne projekat vrijedan oko pet miliona dolara u domenu nabavke oklopno-mehanizovanih sredstava, ali su to političari iz RS-a kroz poluge u ministarstvu odbrane i Oružanim snagama blokirali. Ističe i da se cijeli niz takvih poteza pokušava blokirati, uključujući i priču o nabavku dodatnih helikoptera iz SAD-a.
Vezano za sporazum o kontroli naoružanja, Džebić navodi da Srbija odbija da ustupi podatke u domenu naoružanja dronova, i kao izgovor koriste to da nisu navedeni u sporazumu. Pored toga Srbija je lider u regiji po pitanju napadačkih i izviđačkih dronova.
“Srbija apsolutno pazi na koji će način plasirati nabavke borbenih sistema da ne povrijedi sporazum o subregionalnoj kontroli. Sporazum je predvidio da imaju 155 borbenih aviona, ali je najveći problem da su se dvije nabavke poklopile sa lokalnim izborima u Bosni i Hercegovini i imate pojavu da političari u BiH nemilosrdno eksploatišu spoljnopolitičke izazove za lokalne izbore”, ukazao je Džebić.
Podvukao je da sve nabavke naoružanja u regiji prate i NATO i Evropska unija i da nijedna zemlja ne može nabaviti oružje koje će prekršiti sporazume da napravi disbalans u odnosu snaga.
“Na globalnom planu je propao čitav niz sporazuma o kontroli konvencionalnog, ali i kontroli nuklearnog oružja. U periodu od 2008. godine SAD i Rusija su istupale iz sporazuma i ta neka Pandorina kutija raspadanja sporazuma o regionalnoj kontroli naoružanja je trend. Kad propadaju globalni sporazumi, očekivati je da će države tražiti načine, ne da ih direktno krše jer nijedna država to ovdje ne radi, ali će na kvalitativnom nivou pokušati nadomjestit tehnologijama koji će pokušati pronaći neku vrstu rupe između vremena kada je sporazum potpisan i današnjeg vremena”, zaključio je Džebić.
Izvor: klix.ba
