Dok se Bosna i Hercegovina suočava sa gomilom problema, od ekonomske neizvjesnosti do egzistencijalnih kriza, aktuelna vlast oličena u Trojci (SDP, Narod i Pravda, Naša stranka) uporno dokazuje da, umjesto rješenja, nudi spektakl političke komedije. Umjesto da se uhvate u koštac s gorućim problemima – od Južne interkonekcije, preko Plana rasta, do svakodnevnih životnih ‘sitnica’ – ova garnitura političara odlučila je igrati igru mačke i miša sa samima sobom. Nažalost, posljedice ove igre snosi narod, koji je sve manje spreman trpjeti amaterizam, nekompetentnost i apsolutno odsustvo odgovornosti.
Apsurd u svakom poglavlju: Nema vode, nema struje, nema gasa – nema ni izgovora
Danas, u srcu Evrope, građani Bosne i Hercegovine suočavaju se sa nestašicama vode, struja postaje luksuz, a gas – pa to je već luksuz kojeg više ni nema! Apsurd dostiže vrhunac kada se prisjetimo da se Elek, kao neki moderni feudalac, igra života i smrti, odlučujući kad će i kome zavrnuti plin. Dok onkološki pacijenti umiru na listama čekanja, dok roditelji sa strepnjom gledaju kako raste cijena struje i dok radnici sa strahom iščekuju svaku novu najavu poskupljenja, vlast koja bi trebala djelovati kao zaštitnik građana, pretvara se u najvećeg neprijatelja.
Trojka kao opozicija sama sebi: Politička schizofrenija na vrhuncu
Najnoviji ‘biseri’ političkog apsurda dolaze od Trojke koja, umjesto da djeluje, piše saopćenja kao da je u opoziciji. Da, dobro ste pročitali! Zastupnici Trojke u Parlamentu Federacije BiH odlučili su obavijestiti javnost da će “pokrenuti hitne izmjene zakonskih propisa kako bi se riješio problem sa listama čekanja za onkološke pacijente u Federaciji BiH.” Ovo ne bi bilo smiješno da nije tragično. Ovakvo saopćenje moglo bi doći od opozicije koja se bori protiv nepravde i nekompetencije vlasti. Ali ne, ovo dolazi od SAME VLASTI! Vlasti koja ima sve poluge moći da odmah djeluje, da odmah promijeni zakone, da odmah osigura sredstva i resurse kako bi riješila ovaj problem. Ali, umjesto toga, oni pišu saopćenja, kao da ne znaju da su upravo oni ti koji trebaju djelovati.
Dvadeset godina vlast: Kolektivna amnezija ili manipulacija?
Narod nije zaboravio, iako Trojka očigledno priželjkuje neku kolektivnu amneziju. Dvadeset godina vlasti nije tek brojka na papiru, to su godine tokom kojih su mnogi današnji članovi Trojke igrali ključne uloge u vlasti. Elmedin Konaković, nekada najmilije čedo Stranke demokratske akcije, bio je premijer Kantona Sarajevo. Bio je SDA kada je SDA bila na vlasti, a sada je NIP, jer NIP je sada na vlasti. Njegove tvrdnje, laži i zaboravnost, poput one kada je javno rekao da su “Nenada Nešića provukli kroz iglene uši”, samo su odraz političke igre koju igra s narodom.
Denis Zvizdić, nekadašnji premijer BiH, predsjedavajući Vijeća ministara BiH, danas je NIP, ali ne opozicija, već vlast! Onaj isti Zvizdić koji je tada sprovodio Mehanizam koordinacije, sada se pretvara u nešto novo, svježe, kao da tih godina nije ni postojao. Aljoša Čampara, dugogodišnji ministar unutrašnjih poslova FBiH, bio je glavna figura unutar SDA, a sada je ključni igrač u NIP-u. I opet, sve te godine u vlasti, sve te godine moći i utjecaja, sada se brišu, zaboravljaju, kao da nikada nisu postojale.
Argumentacija Trojke o ’20 godina neuspješne vlasti’ pada u vodu kada se pogleda ko su ti ljudi koji su činili tu vlast. SDP, koji se danas predstavlja kao čista alternativa, bio je ključni igrač u mnogim odlukama koje su oblikovale sudbinu ove zemlje. Povratnicima su, na primjer, Zakonom o prebivalištu uskratili pravo glasanja, a glavni agitator ove ‘avanture’ bio je Denis Bećirović, sadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH, nekadašnji član Kolegija Predstavničkog doma PSBiH.
A šta tek reći o Kemalu Ademoviću, današnjem članu Kolegija Doma naroda PSBiH, koji je nekada unutar SDA ‘kadrovirao’, utječući na ključne odluke? I sada, svi ti ljudi, svi ti politički dinosauri, pokušavaju nas uvjeriti da su ‘nešto novo’, da su ‘alternativa’.
Populizam, laži i prevara: Kad se opozicija pretvara u vlast, a vlast u opoziciju
Opoziciju samima sebi, to je nova definicija političkog apsurda u Bosni i Hercegovini. Trojka, koja bi trebala rješavati probleme, troši vrijeme na pisanje saopćenja, glumeći opoziciju, dok istovremeno drži sve ključeve vlasti. To je najgori oblik političkog populizma – kada vlast pokušava da opere svoje (ne)djela kroz priče kako će ‘sada’ biti bolje. Ali narodu je dosta laži. Narodu je dosta igre. Jer u igri vlasti i opozicije, narod je taj koji gubi.
Dvadeset godina istih lica, dvadeset godina istih laži, i sada, dok gledamo kako nam ponovno lažu, pitamo se: koliko dugo ćemo još trpjeti ovu farsu? Koliko dugo će narod Bosne i Hercegovine biti žrtva političkih igara onih koji bi trebali služiti, a ne manipulirati? Trojka možda može prevariti sebe, ali narod – nikada više.
Izvor: etto.ba
