Izjava direktora firme Sarajevo-gas Istočno Sarajevo, Nedeljka Eleka, morala bi otvoriti oči svim političkim subjektima sa sjedištem u Sarajevu. Zapravo, Elekova poruka treba se posmatrati kao operacija skidanja dioptrije političkom bloku Trojka. Jer, Elek kaže: “Jučer sam po pozivu predsjednika RS Milorada Dodika dao nalog da se u osam sati pusti normalan protok gasa.” Milorad Dodik je predsjednik RS-a i u svojoj nadležnosti nema nikakvog dodira s energetikom i resursima. Ali, ako je Elek pustio plin po naredbi Dodika, jasno je da je po uputi istog čovjeka plin glavnom gradu Bosne i Hercegovine bio i zavrnut.
Nanijelo je to ozbiljne gubitke i štetu privredi u Kantonu Sarajevo kojim vlada Trojka, Dodikov partner u državnoj vlasti i vlasti u RS-u. Zbog toga, predstavnici SDP-a, NiP-a i NS-a više nemaju pravo da se od svojih promašaja “peru” kako ih je Dodik nečim iznenadio. Jer, on odavno nema čime da iznenadi.
Činjenica da je partnerstvo s Trojkom za Dodika u skladu s onom šibicarskom “svaka igra, svaka dobija”, se mora promijeniti, jer kada u decembru Dodik i Elek urade isto, šteta će biti ogromna, a odgovornost na Trojci. Zato je posljednji vakat da Nermin Nikšić, Elmedin Konaković i, ukoliko može, Edin Forto, shvate da Dodik nije partner po definiciji, već politički mešetar koji parazitira. S takvim politikama ne smije biti kompromisa, a pogotovo ne smije biti podaničkog odnosa. A bilo ga je u neograničenim količinama otkako su Dodik i Dragan Čović izabrali Trojku za “muslimanskog” partnera.
Kako bi Trojkašima bilo jasnije, da ih uputimo na mogućnost rješavanja ovog rebusa. Nije nemoguće, dapače, vrlo je vjerovatno da je iskusni lisac Dragan Čović (lider HDZ-a) imao svoj idejni udio u političkoj strategiji pritiskanja Trojke. A Čović je osoba koja u svojim rukama, opet zahvaljujući Trojki, ima i ključ i mandal mogućnosti diversifikacije Federacije i prestanka ovisnosti o plinu koji dolazi preko entiteta RS-a.
Zna hercegovački Džudžan kakva je to strateška prednost, pa je i američku administraciju odlučio vući za nos, dok se kao politički mačak poigrava s Trojkom. S obzirom na to da Dodik i Čović političke scenarije kreiraju daleko od očiju javnosti, nije moguće potvrditi da je zavrtanje plina bila zajednička igra. No, potencijalna korist koju obojica mogu dobiti upućuje upravo na takav pakt.
Čović protiv sebe, dakle, ima Amerikance, pa mu je potrebna pomoć, inače bi s Trojkom lako. Dodik je u istoj poziciji. Obojica hoće svoje plinske konekcije – Čović južnu, Dodik istočnu.
U takvom raspletu narednih dana možemo očekivati Čovićeve pozive partnerima iz Sarajeva da se deblokira projekt Južne interkonekcije. Naravno, po projektu HDZ-a. Odnosno, da ta interkonekcija bude pod kontrolom HDZ-a i Hrvata. Pa da i Čović ima mogućnost balijama zavrnuti energent koji je od vitalne važnosti za privredu.
Trojka se tako našla u procjepu dvije partnerske interesne zone, a dodatni teret joj je i proaktivno opoziciono djelovanje koje nudi rješenje u skladu sa zakonima, ali i američkim zahtjevima. Koje li ironije, najjači dio opozicije suspenzijom Ustava FBiH izbačen je iz vlasti jer nije “slušao” Amerikance, a sada jedino taj dio može spasiti američki interes na plinovodu Južna interkonekcija.
No, Čoviću i HDZ gerili to ne odgovara. Kao što ni Dodiku ne odgovara odugovlačenje s pričom o istočnoj interkonekciji. Istini za volju, šef diplomatije i lider NiP-a Elmedin Konaković davno je rekao da će obje interkonekcije ići u paketu. Dodik zna da ga je Konaković slagao, pa ga je, vjerovatno u dogovoru s Čovićem, udario tamo gdje mu najmanje odgovara – u Kantonu Sarajevo.
Nema sumnje da će antidržavni kriminalni duet Dodik – Čović nastaviti da strateški pritišću i stišću nedoraslu Trojku kako bi ostvarili konačne ciljeve. No, posljedice će najviše osjetiti privrednici i građani, koji već sada sa zebnjom čekaju svaki naredni potez.
Ako je, kako kaže Elek, Dodik nazvao da se pusti plin, ko garantuje da sutra neće nazvati da se plin isključi. Zima je sve bliže, a Sarajevo, kao ni ostatak države, nemaju drugi izvor ovog energenta.
Trojka je definitivno najveći krivac, jer njihove snishodljive politike dovele su nas u situaciju u kojoj se nalazimo. No, ozbiljnu količinu krivice snose visoki predstavnik Christian Schmidt i Ambasada SAD-a.
Njihova procjena o potrebama za uklanjanjem dijela političkog segmenta u BiH pokazala se očajnom. Sklonili su prodržavni segment, a ostavili separatističko-kriminalni. Zbog te očajne pogreške država je paralizirana, a uskoro će biti paralizirana i privreda i građani. Jer, kada dođe mjesec studeni, ukočit će se svi od zime.
Stoga, ako su već nametnuli Ustav Federacije da bi Dodik i Čović vladali nad oborenim glavama Trojke i sada kada je već jasno da je to bilo fatalno, neka nametnu zakon o Južnoj plinskoj interkonekciji. Ako su mogli srušiti ustavni poredak, mogu i promijeniti jedan zakon. U suprotnom, dokazat će da su neprijatelji građana Sarajeva, Federacije i Bosne i Hercegovine.
Jer, Nikšić taj zakon nikada neće poslati u Parlament. On negdje turira Touarega R-Line!
(NAP)
