Na današnji dan prije 32. godine u mjestu Varda kraj Kruševa (Mostar), ubijen je general HOS-a Blaž Kraljević zajedno sa svojih osam vojnika. Za njegovo ubistvo nikada niko nije odgovarao.
Blaž Kraljević je bio jedan od osnivača HOS-a u Bosni i Hercegovini, aktivno se uključio u odbranu od agresije na samom početku. No veoma brzo se našao u sukobu sa tadašnjim hrvatskim političkim liderima iz redova HDZ-a BiH.
Protiv podjele Bosne i Hercegovine
Kraljević je bio protiv podjele Bosne i Hercegovine, a nakon što je u Grazu održan sastanak Mate Bobana i Radovana Karadžića i njihov dogovor o primirju HVO-a i VRS-a te teritorijalnom razgraničenju HZ Herceg-Bosne i Republike Srpske, izdao je proglas u kojem je pozvao Hrvate i Bošnjake da ne prihvate izdaju Bosne i Hercegovine.
“Nema podjele Bosne i Hercegovine. Ili ćemo svi izginuti, ili ćemo svi biti slobodni. Radovan Karadžić je ubojica hrvatskog i muslimanskog naroda, a Mate Boban ne može i nema pravo zastupati odnosno odvoditi Hrvate i Muslimane BiH u propast”, pisalo je između ostalog u Kraljevićevom proglasu.
Ubrzo nakon toga imenovan je general bojnikom Armije Republike Bosne i Hercegovine, a 2. augusta je postao član glavnog štaba Armije BiH.
Dan prije svoje pogibije imao je intervju za list “Novi danas” i kazao kako Boban nije prijatelj BiH.
“Mate Boban ima drukčije ideje od HOS-a i mislim da njegova politika nije prijateljska prema Bosni i Hercegovini. Tu se prije svega radi o pitanju njene podjele. Za razliku od HVO-a, mi štitimo sve stanovnike BiH od agresora i pokušavamo igrati pošteno bez zadnjih namjera. Mi želimo samo osloboditi i zaštititi Bosnu od četnika”, kazao je tada Kraljević.
Sukob s HDZ-om
Nakon što su pripadnici HOS-a oslobođenjem dijelova općine Trebinje ostvarili veliki napredak, Mate Boban je uputio poziv Blažu Kraljeviću za susret u Mostaru 9. augusta 1992., kako bi se dogovorili o budućim vojnim operacijama protiv srpskih snaga.
Vinko Martinović “Štela”, jedan od komandanata HOS-a u Mostaru, pratio je generala Kraljevića do mjesta sastanka. U susretu je također sudjelovao Bruno Stojić, ministar odbrane HZ Herceg-Bosne. Tokom tog sastanka, Mate Boban je zatražio od Kraljevića da se postara za razoružavanje Bošnjaka unutar HOS-a.
Kraljević je to odbio, a pri povratku sa sastanka Kraljević je s osam pripadnika HOS-a (Gordan Čuljak, Šahdo Delić, Ivan Granić, Rasim Krasniqi, Osman Maksić, Mario Medić, Vinko Primorac i Marko Stjepanović) upao u unaprijed postavljenu zasjedu Kažnjeničke bojne, specijalne jedinice HVO-a.
Nekažnjeni zločin
O ubistvu Kraljevića je govorio i Josip Manolić, jedan od najistaknutijih Tuđmanovih saradnika iz prvih godina rata. Manolić je u razgovoru za N1 televiziju 2015. godine podsjetio da je Šušak bio osoba kojoj je Tuđman povjerio da “vodi ratnu politiku u BiH”.
Na jednoj sjednici ONS-a Gojko je postavio pitanje politike prema BiH i rekao da se ona vodi na nekoliko kolosijeka. ‘Od sada si, Gojko, odgovoran za politiku prema BiH’, rekao je na to Tuđman”, prepričavao je Manolić i podsjetio da je Šušak otvoreno surađivao s Matom Bobanom i drugim “desnim opcijama” kakvu je predstavljao Blaž Kraljević u BiH, a što se njemu osobno nije dopalo.
“Kraljević je sarađivao s Bobanom, a onda se okrenuo Izetbegoviću. Radio je za interese struktura koje su bile protiv politike Tuđmana. Zna se tko je sasjekao Kraljevića i zašto je on doživio to što je doživio. Tuđman je bio za razbijanje tih snaga koje veličaju NDH i Pavelića i želio je izbjeći da ja, kao šef obavještajne službe, učestvujem u tome, pa je to ponudio Gojku Šušku. Otuda ja izvlačim zaključak da je Gojko izvršavao”, rekao je Manolić.
Nakon okršaja i likvidacija, tijela su prebačena u Široki Brijeg, a poslije i u Hrvatsku, gdje ih je otkrila hrvatska policija. Razlog zbog kojeg su tijela prevožena prema Dalmaciji nije poznat, no pretpostavka je bila da su ih pokušali sakriti bacanjem u more.
Kraljević je pokopan u svom rodnom mjestu 13. augusta 1992. Nakon toga, HOS je u Bosni i Hercegovini doživio raspad, a ubrzo je izbio je sukob između bosanskohercegovačkih Hrvata i Bošnjaka, koji je trajao sve do februara 1994. godine. Neke od osoba koje se povezuju s ubistvom Kraljevića su hapšene, no nikada nisu suđeni zbog tog zločina.
Zločinci nikada nisu kažnjeni, uprkos brojnoj dokumentaciji o ovom događaju u tužilaštvima Bosne i Hercegovine i Hrvatske.
Izvor: klix.ba
