Dijabetes predstavlja jednu od najrasprostranjenijih bolesti današnjice, koja ne zaobilazi ni Bosnu i Hercegovinu. Savremene tehnologije u velikoj mjeri su olakšale život ove populacije, a posebno revolucionarim se smatraju inzulinske pumpe i senzori za mjerenje nivoa šećera u krvi, koji u prošlost potiskuju konvencionalnu upotrebu igli.
Na prostoru cijele Bosne i Hercegovine unazad nekoliko godina se otvoreno i glasno počelo govoriti o dijabetesu, koji uzima sve više maha i među našom populacijom, posebno mladima.
Veliki broj njih grupisan je u udruženja, koja kontinurano nastoje utjecati na poboljšanje kvaliteta života dijabetičara. Među njima je i Udruženje građana, roditelja i prijatelja djece s dijabetesom Novi horizonti iz Tuzle.
Predsjednica tog udruženja Indira Bektić navodi da je napredak vidljiv, jer ambijent u kojem su živjeli dijabetičari prije deceniju i danas se ne može porediti. Ističe da se s dijabetesom prvi put susrela prije deceniju, kada je njenom sinu dijagnosticirana ova bolest.
“Tada sam kao i većina naših sugrađana mislila da je neophodno samo izbaciti konzumiranje slatkiša. Međutim, to je potpuno pogrešno mišljenje. U to vrijeme u Tuzlanskom kantonu ste kao dijabetičar imali pravo na 20 besplatnih trakica za mjerenje nivoa šećera u krvi, što je okvirno pola trakice dnevno”, kaže Bektić za Klix.ba.
Trakice u to vrijeme korištene, zapravo su se upotrebljavale u posebno kreiranom aparatu za mjerenje šećera u krvi, a na njih ste morali stavljati uzorak krvi, koju biste iz prsta uzimali uz pomoć igle.
Prosječni bolesnik s dijabetesom Tip jedan bolnom ubodu igle se dnevno morao podvrgavati između pet i deset puta, u idealnim uslovima. Na sve to ubodi su neizostavni bili i prilikom upotrebe inzulina.
Na svu sreću, potpuna revolucija je nastupila tehnološkim zamahom i kreiranjem specijalnih inzulinskih pumpi i senzora za kontinuirano mjerenje nivoa šećera u krvi.
“Današnja situacija je sasvim drugačija. Senzori za kontinurano mjerenje nivoa šećera u krvi i inzulinske pumpe su u velikoj mjeri olakšale život dijabetičarima”, ističe Bektić.
Tuzlanski kanton trenutno prednjači po broju inzulinskih pumpi koje su u upotrebi, a zahvaljujući ovim uređajima kvalitet života je poboljšan kod 70 osoba.
“U našem kantonu su skoro svi oboljeli od dijabetesa Tip jedan pokriveni inzulinskim pumpama, dok troškove potrošnog materijala pokriva Zavod zdravstvenog osiguranja TK. Što se tiče nivoa zdravstvene zaštite, možemo biti zadovoljni”, nadovezuje se Bektić.
Članovi tuzlanskog udruženja postali su partneri donosiocima odluka te danas učestvuju u kreiranju listi ortopedskih pomagala.
“Također, veoma je važno da više ne postoje ni diskriminirajuće podjele u kontekstu dobnih granica te sada svi imaju priliku na adekvatan i kvalitetan način dijabetes održavati pod kontrolom. Uz sve to za njih se održavaju i edukacije koje su posebno značajne jer bez njih uspjeh ne bi bio moguć”, dodaje Bektić.
Bosna i Hercegovina se nalazi na listi zemalja sa izuzetno visokom stopom oboljelih od dijabetesa, a riječ je o njih 400 na 100 hiljada stanovnika. Generalne epidemiološke studije kažu da deset posto stanovnika jednog područja boluje od dijabetesa.
“Trenutno na osnovu registra nemamo relevantne podatke. U ovome trenutku u njemu egzistira 24 hiljade oboljelih u čitavom području Federacije BiH, što je nedostatan podatak, ali možemo govoriti o njih 24 hiljade koliko ih je registrirano u Tuzlanskom kantonu”, kaže za Klix.ba prof.dr. Maida Mulić iz Zavoda za javno zdravstvo TK.
Promjena kvaliteta života ovisi o tome kako će osoba prihvatiti dijabetes kao metabolički sindrom, kako joj je on predstavljen, koliko je osvještena te u konačnici kakvi su svi raspoloživi resursi kojima se pruža pomoć.
“U zavisnosti od kantona do kantona, sistem u ovome trenutku različito pruža usluge savjetovanja i terapije. Kada govorimo o Tuzlanskom kantonu, on iz godine u godinu ide naprijed u smislu dostupnosti svoih resursa koji su potrebni za poboljšanje kvaliteta života”, ističe Mulić.
Ona navodi da kvalitet života dijabetičara umnogome ovisi i o rizikofaktorima koji su vezani za cjelokupno društvo.
“U kontekstu BiH smo izloženi visokom stepenu utjecaja društveno-kulturalnih normi. Negativni stilovi života, upotreba duhana i ishrana sa visokim nivoom ugljikohidrata i masti u svakom slučaju utječe na status glikemije, ali kvalitet života u svakom slučaju ne bi trebao biti narušen u nekoj većoj mjeri ukoliko imamo osvještenog pacijenta i ljekara koji ga vodi kroz njegovo oboljenje”, naglašava Mulić.
Ukoliko je pacijent discipliniran, incidenti se mogu izbjeći, ali u suprotnom dešavaju se ružne stvari po kojima, kako navodi Mulić, dijabetes postaje kompleksniji od karcinoma.
“Tada dijabetes postaje tihi ubica, izazivajući sljepilo, terminalno zatajenje bubrega, potkoljene i natkoljene amputacije koje su vezane za vaskularne promjene, srčane i moždane udare i slično”, potcrtava Mulić.
Uz prihvatanje bolesti i novih “pravila igre” dijabetičarima je omogućen kvalitetan i komforan život, skoro potpuno isti kao i kod zdravih osoba. Ovo je zaključeno tokom panel diskusije na temu “Dijabetes nekad i sad uz savremene tehnologije liječenja”, koja je održana u Tuzli.
Izvor: klix.ba
